Obitelj Stangl iz Degendorfa u Njemačkoj, koja je godinama ljetovala na hrvatskom Jadranu, sa svojim je hrvatskim prijateljima odlučila u Puli sagraditi za sebe modernu jahtu od 35 metara, koja je ispala ljepša i luksuznija od svih očekivanja.

Nazvali su je Dat Helja po vlasnikovoj supruzi, a zaplovila je 1998. godine i danas je u najmu pod nazivom Galatea.

Istinski otac Dat Helje je projektant Nereo Zakinja, 60-godišnji Puljanin, rođen u ribarskom mjestancu Lovrečica, između Novigrada i Umaga.

Početke ove neobične projektantske karijeri valja tražiti u ranom djetinjstvu Nerea Zakinje, kada se s vršnjacima iz Lovrečice krišom otiskivao starom batanom na pučinu, iščekujući maestral. Umjesto jedara raširili bi svoje košulje i tako “jedrili”.

Bračni par Stangl, pak, godinama je svojim starim jedrenjakom krstario Jadranom i Sredozemljem, pri čemu im je skiper bio Puljanin Livio Jelčić. Kad su naumili sagraditi veću i suvremeniju jahtu, zaputili su se u Ameriku. Čuveni projektant Bruce King, međutim, pričali su kasnije, jedva ih je primio, a u projektu koji im je ponudio kako kažu, nije bilo duše. Nije se dopao ni Liviu Jelčiću.

Igrom slučaja, Livio je povezao Nerea i Staglove te mu nakon dugih sati razgovora i crtanja dao otvorene ruke…

Brod je zaplovio u ljeto 1998. ispred pulskih Zlatnih stijena. Nije bio nalik ni jednom drugom. “Objedinio je kreaciju i umjetnost, koje je brodogradnja izgubila, stvarajući velike brodove”, objašnjava Nereo Zakinja, ukazujući na brojne detalje i inventivna rješenja.

Jahta ima dva pogona, što je poželjno, ali složeno za izvedbu. Jedrilje ima površinu veću od 800 četvornih metara, što postavlja posebne uvjete na stabilnost, držanje kursa, brzinu. Uz to, brod plovi i kao motornjak, a po izgledu je oldtimer.

Stabilnost garantiraju i 33 tone olova u kobilici, a u sklopu opreme je i biološki pročiščivač, koji ispušta u more - pitku vodu. »Dat Helja« ima spremnike goriva za 1500 milja plovidbe, za to vrijeme ne mora ni pristajati, jer je u nju ugrađen i uređaj za desalinizaciju, pretvaranje mora u tri prostorna metra vode dnevno.

Dok je brod u najmu, za lagodnu navigaciju brinu se četri člana posade, a za ozbiljnije jedrenje,unatoč činjenici da su svi vinčevi i podigači te patarci i škote glavnog jedra pokretani hidraulikom, brod traži osam pari ruku.

Galatea nije oplovila Horn pa se ne može hvalisati zgodama i nezgodama koje prate ovaj vjetroviti rt, ali tko god ima brod ili barem pozna nekoga tko ga ima, zna da svaki ima svoju štoriju koja se redovito prepričava a povremeno i “obogaćuje”, bilo snagom prirode, količinom ulova ili herojstvom i snalažljivošću onih za timunom…

Galatea, te 2001-e Dat Helja, bila je najveći brod ikada na sajmu nautike u Duseldorfu.

To samo po sebi nebi bila vijest da Dat Helja nije (bez jarbola, naravno) samostalno riječnim putem doplovila do sajamskih prostora.

Ako je vidite digod u portu, sigurno će te i od posade ćuti koju zgodu.

Sretnete li je na moru, makar imali prednost, prođite joj po krmi i odajte počast majstoru Nereu Zakinji u čijim je mislima prvi put i zaplovila…

tekst: Marko Peričić
fotografije: Marin Tomulić